Razgovor (2022)

Priča se temelji na stvarnom i jedinom susretu između novoizabranog predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita i poglavara Katoličke crkve u Hrvatskoj, Alojzija Stepinca, koji se dogodio u Zagrebu, 4. lipnja 1945. Obje ličnosti su same po sebi kompleksne i obje su ostavile neizbrisiv trag na bivšu, komunističku Jugoslaviju kao nitko drugi u njezinoj krvavoj povijesti. Priča se dijelom temelji i na navodnom nedavno otkrivenom transkriptu sastanka. Cijela priča, pravo trajanje, odvija se kao i u stvarnom životu, nešto manje od dva sata dug razgovor između njih dvoje. Tito, učen u Sovjetskom Savezu pod Staljinovim vodstvom, čvrst je, odlučan i neumoljiv vjernik u komunizam, koji je upravo stupio na vlast kada se Jugoslavija ponovno formirala nakon neuspjelog prvog pokušaja u ranom dvadesetom stoljeću kao Kraljevina. Stepinac je, s druge strane, vrlo rezerviran i miran čovjek, najmlađi katolički nadbiskup kojeg je Hrvatska imala u povijesti i koji kasnije postaje najmlađi kardinal ikad imenovan unutar Katoličke crkve u njezinoj povijesti. Titova želja je da ima apsolutnu i potpunu kontrolu nad svim i unutar Jugoslavije, a budući je Hrvatska ključna republika unutar Jugoslavije, Tito je svakako želi imati pod svojom kontrolom. Katolička crkva je oduvijek bila onaj identifikacijski simbol koji je okupljao Hrvate kao narod. Titova želja je da se Hrvatska crkva odvoji od Vatikana, postajući u biti neovisna Katolička crkva. Posljednja osoba koja se u povijesti odvojila od Vatikana bio je Henrik VIII., formirajući Englesku crkvu, tako da je povijesni značaj ovoga susreta golem. Tito je neumoljiv u nastojanju da nadbiskup Stepinac popusti njegovom zahtjevu, ali nadbiskup je jednako uporan da ne popusti. Sam razgovor je pomalo šahovski meč, ide naprijed-natrag cijelo vrijeme, a jedan čovjek pokušava nadmašiti i nadmudriti drugoga. Konačni ishod susreta njih dvojice oblikovao je povijest i ljudi i države Hrvatske na načine koji su do danas ostali relevantni.