Živa istina (1972)

Glumica Božidarka neuspješno traži posao, a u čekanju glumačke šanse sjeća se svog teškog djetinjstva ratnog siročeta, odlazi na zabave s prijateljima… Naposljetku dolazi i na razgovor kod voditelja Teatra &td Vjerana Zuppe… Film, snimljen u ultraniskobudžetnim uvjetima, rađen je u dokumentarističkoj maniri tzv. filma-istine odnosno direktnog filma, Božidarka Frait zapravo glumi samu sebe, a sličan je slučaj i s ostalim glumcima/likovima u filmu. Na festivalu u Puli Živa istina nije uvrštena u natjecateljski nego u prateći program, što je izazvalo proteste kritičara, pa je naposljetku Božidarka Frait, mimo pravilnika, nagrađena Zlatnom arenom za najbolju žensku ulogu.